Grad Zagreb smanjio je financiranje Podružnice Čistoća Zagrebačkog holdinga za 10%. Uprava Čistoće stoga je radi uštede odlučila ne odvoziti smeće praznicima i vikendima. Time je, namjerno ili slučajno, ukinula jednu vrlo očitu nepravdu!

Dobar dan, pošto referendum?

170 milijuna kuna za referendum. To je oko 37 kuna po glasaču. Nije poznato na temelju čega je ovaj iznos izračunat. Nema troškovnika.
Tek objašnjenje - to je uobičajeni iznos koji se predviđa za izbore.

Međutim, postoji  bitna razlika: uz izbore ide i predizborna kampanja. Reklame, spotovi, jumbo-plakati, plaćeni oglasi, plaćeni intervjui, plaćene TV i radio emisije.

Računa li to Vlada i na promidžbene aktivnosti u slučaju referanduma? Ako da, onda bi bilo demokratski podijeliti iznos pola-pola, kako bi i druga strana imala jednake uvjete.

Magareća klupa

Gotovo svi oporbenjaci potpisali su tek nakon što su pričekali da se vidi hoće li akcija propasti

Nije prikupljanje 720 tisuća potpisa na peticiju za referendum nikakva pobjeda demokracije kao što to sada samodopadno tvrde sindikati. Nije to ni posljedica neukosti naroda koji, izmanipuliran sindikatima, ne zna što potpisuje, kako tvrdi vlast. To je naprosto pobjeda očaja, revolta i jada. Tih 720 tisuća je vapaj siromašnih, obespravljenih i opljačkanih. Nema sumnje da je među njima i dobar broj onih koji misle da je za sve kriv HDZ, ali i onih kojima je akcija bila način da svoje nezadovoljstvo politikom iskažu mimo izbora na koje već dugo nisu izašli s toliko strasti.

Priča je jednostavna: u Hrvatskoj se posljednjih mjeseci bije boj između pljačkaša i opljačkanih, bahatih kapitalista i radnika, korumpirananih politikanata i aktivnih građana... Mjesecima nam se putem medija plasiraju nevjerojatne floskule o krizi iako je sasvim jasno i vrapcima na grani kako je Hrvatska opljačkana i u krizi je isključivo zbog katastrofalnog vođenja države. Kriza u Hrvatskoj ima veze sa globalnom krizom samo u jednome – krali su i pljačkali i oni vani. Potpuno je jasno kako je Vlada pritisnuta krupnim kapitalom (a nositelji tog kapitala pravi su vladari u našoj državi) odlučila doslovno gaziti po najslabijima i da to neće stati sve dok gnjevan narod ne izađe na ulicu. A ulica je sve bliže.

Pokaže li se istinom da su sindikati i Hrvatski laburisti uspjeli skupiti više od 450 tisuća glasova (a spominje se da je skupljeno i više od 700 tisuća) za raspisivanje referenduma o Zakonu o radu, Hrvatska više neće biti ista.

Situacija je važna zbog samoga ZOR-a, iako se o njemu u kontekstu nužnih općedruštvenih promjena itekako ima za razgovarati, ali puno je važnije da ovim činom Hrvatska izlazi iz faze inertnosti i osjećaja bespomoćnosti puka. Ovaj rezultat ima dvojaku ulogu – i narodu i vlasti pokazuje da LJUDI IMAJU MOĆ.

Neki dan je u Zagrebu potpisan povijesni Zagrebački sporazum između vlade i seljaka , povijesni zato jer će se sigurno naći u povijesnim udžbenicima u poglavlju smješna strana povijesti, ili vjerovali ili ne.

Dakle, Zagrebački sporazum je sklopljen kako bi se poštivao Đakovački sporazum koji je potpisan prije par mjeseci, a koji vlada, naravno, nije ispoštivala.

Jedna od izjava predstavnika seljaka:"Predsjednik Brazde Matija Brlošić poslije sastanka je izjavio kako seljaci vjeruju u premijerkina obećanja, te da joj nemaju razloga ne vjerovati bez obzira što se neka od ranije nisu ispunila". Samo ti vjeruj Matija.

Sindikati su sakupili i više nego dovoljno potpisa za prvi referendum nakon osamostaljenja. U kontekstu prikupljanja potpisa konačno se sve češće čuje i za nesebičan doprinos aktivista stranke Hrvatski Laburisti - Stranka Rada. Ali ni tu nije kraj, jer o nama će se tek čuti i u Gradu Zagrebu. Na tragu te vijesti je i podatak da je

Vjerujemo da ovakvu kolumnu još niste čitali na stranicama neke političke stranke. Iako je u nekom otvorenijem društvu sasvim uobičajeno da članovi političke stranke progovaraju i o ovakvim temama, pretpostavljamo da će hrvatski javni prostor ovo malo teže progutati. No, mi smo spremni na reakcije, jednako kao što smo bili spremni dati priliku svakom našem članu ili članici da iznese svoj osobni stav o bilo čemu (suvislom) na ovim stranicama. Mi u laburistima vjerujemo kako je vrijeme da svatko misli svojom glavom i kako nema tema o kojima i kroz politički aktivizam ne bi trebali debatirati. Politika da, politikanstvo ne! Uživajte u štivu koje smo vam pripremili!

Hrvatski laburisti – Stranka rada 9. lipnja u 9.00 sati pridružila se akciji sindikata u prikupljanju potrebnih 450.000 potpisa zahtijevajući od Sabora da raspiše referendum o izmjenama Zakona o radu. Sindikatima je prije početka akcije obećano kako će se ovom akcijom prikupiti najmanje 45.000 potpisa. Međutim, Hrvatski laburisti u 13 dana kontinuirane akcije koju su provodili stranački volonteri uspjeli su prikupiti čak 80.006 potpisa građanki i građana. Te su potpise Dragutin Lesar i suradnici i službeno predali sindikatima na današnjoj konferenciji za medije.

U nastavku donosimo kompletan video i foto pregled predaje potpisa!

Eto, polako privodimo kraju sakupljanje potpisa. 80 000 i malo više, umjesto obećanih 45 000 potpisa. Za poštenje i više nego dovoljno. Prema podacima sa kojima raspolažem to je prosjek od preko 1.100 potpisa po jednom aktivisti Stranke koji se odazvao akciji. Eto, jedno veliko hvala svakom tko je odvojio svoje slobodno vrijeme za budućnost ove Države i naše djece. Sada nastojte pregledati i dostaviti sve potpisne listove sukladno naputcima koje ste dobili. Poslije ćemo malo sjesti i izanalizirati što smo mogli učiniti da nas se samo polovica članova angažiralo. Ipak, ne krijem zadovoljstvo. Bez organizacije koju imaju sindikati, bez županijskih, područnih i inih ureda, svojom voljom, odricanjem i financijskim sredstvima, uspjeli smo..

I ne samo to,

Liječnici i jogiji tvrde da o stanju kralješnice ovisi zdravlje cijelog organizma. Ako  kralješnica okošta, prestane biti gipka pa čovjek tada oboli i ostari. Važno je vježbati elastičnost, a za  to je potrebna discplina. Upravo smo takvu disciplinu kičme vidjeli ovih dana u Varaždinu, mi Laburisti kod  štanda za prikupljanje potpisa za referundum o ZOR-u. Čelnici  jedne stranke  su striktno  zaobilazili štand jer im je tako naređeno na državnoj razini, ali članstvo ih baš i nije slušalo. Pojedini lokalni političari su pokazali zavidnu savitljivost. U prvom tjednu su žestoko kritizirali akciju sindikata i laburista da bi potom za samo nekoliko dana promijenili retoriku i poduprli inicijativu za referendom o ZOR-u.

Rijeka - Korzo 18. lipnja, ni danas naši riječani nisu nas razočarali sa potpisima za referendum. Generacijski od 18 do 70 godina, umirovljenici, nezaposleni, studenti i radnici, pomorci, ribari...

Gotovčeva vizija države vodi u – diktaturu!

Teško se odlučiti što je u HTV-ovoj političkoj emisiji „Otvoreno“ bilo žalosnije. Je li to nepripremljenost voditeljice Hloverke Novak Srzić, koja ne vodi računa o smislu emisije već je skoncentrirana jedino na iskazivanje lojalnosti vlasti (svejedno kojoj), ili je to bio nevjerojatni politički diletantizam „znanstvenika“. Kada bi dr. Viktor Gotovac – koji je sve vrijeme muku mučio sa sricanjem rečenica (jednako kao i dr. Ante Babić, što i nije novost) – izrekao toliko gluposti o teoriji države, ulozi Vlade u državi te odnosima između nositelja vlasti i građana, nikada ne bi položio niti jedan kolokvij a kamoli došao do diplome.

U emisiji u kojoj se trebala čuti koja pametna o svrsishodnosti promjena Zakona o radu te suštini peticije za raspisivanje referenduma protiv tih promjena, slušali smo, većim dijelom, iritantne i diletantske, destruktivne te antidemokratske teze o državi. Gotovčeva vizija države na tragu je diktature. Taj svat Gotovac, koji, na žalost, podučava i studente na Pravnome fakultetu, ustvrdio je da ne treba tražiti konsenzus između Vlade, tzv. poslodavaca i sindikata. Zašto? Vlada mora sama donijeti odluke pa makar one bile na štetu većine koja ju je izabrala. Kakav referendum, kakvi bakrači, kakvi sindikati, Gotovac se zalaže za despociju! Čime je brani? Činjenicom da su glasači, dakle, narod, izabrali Vladu da vlada. A ona, vidi vraga, povlađuje. Dogovara se. Sluša, točnije; osluškuje – kojeg li grijeha – narod. Kojeg se, s pravom, počela bojati. Jer je godinama radila krivo, protiv naroda, protiv privrede, protiv prosperiteta a za bolji život šačice povlaštenih političara i (uz suce, primjerice) nedodirljivih kapitalista.

Na riječkom Korzu teško možete nekoga vidjeti u radnoj opravi, ali ovog radnika ni to ni paklena vrućina nije omela u želji za potpisom. Nakon potpisa rekao je: "Umoran sam, ali zadovoljan što MOGU izraziti svojim potpisom svoju volju da se izborimo za referendum." Bravo, sve pohvale!!!