Kako smo najavili ovdje na stranicama Hrvatskih laburista - Stranke rada, svakog ćemo mjeseca pregledati neke osobine i rad stranke rada – laburista u drugim zemljama.

Stranka rada je jedna od najuspješnijih sukreatorica standarda života u velikom broju zapadnih zemalja.

Ovomjesečna kolumna našeg Jakoba Matovinovića - Jakše bavi se australskim laburistima, ljudima koji su sve dali od sebe za poštovanje i priznanje prava radnika u Australiji.

Što im je zajedničko?

Vrijeme u kojem su nastali. Stari su gotovo 20 godina.
Vršnjaci. Zato se dobro razumiju.
Zajedničko im je i tržište gdje mogu prodati svoju staru robu.
Republika Hrvatska.
Zajednički je i tržišni pristup.

Javil se Čiku amigo Pedro iz Mehika i rekal mu kak tam zbijaju šale da u Europi ima jedna mala zemlja još šašavija od njihove, država koja ima vladu a da je uopće nema. Čiko koji se ovdje kod nas već udomaćil, osjetil se pogođenim pa je objasnil hombru da Hrvatska ima vladu ali da je trenutačno na čekanju, ko kokoš na jajcima. Da bi razuvjeril Mehiko i ostali svijet kak Hrvatska ipak ima vladu, odluči osobno se u to uvjeriti. Pozval je Zagora da se posle Varaždina malo prošpanciraju Zagrebom. Znal je da mu njegova sekira itekak može pomoći u situacijama kada demokratska sredstva zakažu.

Najprije su mediji stidljivo a potom uporno i sve agresivnije pisali da u Hrvatskoj vlada antipoduzetnička klima. Tako je i jedan tjedni list tražio od mene odgovore na pitanja zašto je kod nas postoji strah od kapitalizma. Nisu me pitali je li to istina, slažem li se s tom tvrdnjom nego direktno u glavu, zašto je to tako.

U svojim sam odgovorima napisao da to nije istina i da je očito da netko nekome ili za nešto priprema teren. Kupih te novine u petak ali u njima, vidi vraga, nema ničega! Ukoliko pročitate ostatak teksta shvatiti ćete i zašto! Evo djelova mojih odgovora:

Kada bi stranac sudio o stanju u našoj zemlji na osnovu Dnevnika i drugih informativnih emisija zaključio bi da ljetošnje svrstavanje Hrvatske u Newsweeku na 28. mjesto najpoželjnijih zemalja za život i nije toliko imbecilno. OK, doista može biti da mi zapravo živimo bolje nego što nam ekonomske prilike dopuštaju - u svako su doba radnoga dijela dana dana kafići puni radnih ljudi koji su skonuli na "kavicu", morska nam obala ima dijelove koji se mogu mjeriti s bilo kojom točkom svijeta - ta, uostalom, nismo završili na 28. mjestu najbogatijih nego "najpoželjnijih"...

Vozeći se lijepom našom nepuna četiri mjeseca nakon što su laburisti predsjedniku hrvatskoga Sabora predali Prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika, na povratku iz Splita poželio sam stati u prekrasnom hrvatskom mjestu nadomak Plitvica. Poželio, ali ne i stao. Odbio me naš domaći malograđanski mentalitet, povodljive i beskičmene naravi.

Osnujmo vlastitu stranku! – reče Vilim Ribić sam sebi jednog jutra pred ogledalom. Nitko ne zastupa radnička prava. Barem ne onako kako je on to zamislio. Čitajući tu, još jednu u nizu povjesnih izjava, nehotice se sjetih antikriznih vrludanja aktualne Vlade od prije otprilike godinu dana. Te oštri bolni rezovi, te tupi bolni rezovi, te milanski rez, te francuski rez...

Na sreću.. tu se našla poveznica starosindikalnog djelovanja sa antikriznim mjerama! I Hrvati su tako, zahvaljujući prijedlogu dosjetljivog Vilima Ribića, smanjili kupovnu moć građana, bar onih koji još primaju plaće, uvođenjem kriznog poreza i povećanjem PDV-a sa 22% na 23%.

Izravna posljedica te antikrizne mjere bila je smanjenje potrošnje na osobnom nivou. Neizravna posljedica bila je poskupljenje svih artikala i usluga, što je dodatno smanjilo prodaju i potražnju za uslugama. Pružatelji usluga su manje radili, trgovine su manje prodavale, proizvođači su manje proizvodili.

Predlagatelj blistavog prijedloga kriznog poreza i povećanog PDV-a sada obznanjuje javnosti da nema političke opcije koja bi ''štitila radnike i rad''.  U istoj seansi poziva vođu SDP-a da se ''vrati među radnike i rukuje s njima''.

Vođa...

Kako smo i očekivali, smanjnjem prosječnih dnevnih temperatura u meteorološkim izvješćima, povećavaju se temperature u političkom životu naših političkih celebritija. Kao i pritisci na ovaj napaćeni hrvatski puk. Polako, ali sigurno, dvije najveće stranke ulaze u predizbornu kampanju. Tako smo ovih dana svjedoci novog prepucavanja čelnih ljudi SDP-a i HDZ-a, o proračunu, o vođenju države, o tome tko je više ukrao, o tome tko je zapalio veću šibicu prije nego što je kuća skroz izgorjela.

Kako smo najavili ovdje na stranicama Hrvatskih laburista - Stranke rada, svakog ćemo mjeseca pregledati neke osobine i rad stranke rada – laburista u drugim zemljama.

Stranka rada je jedna od najuspješnijih sukreatorica standarda života u velikom broju zapadnih zemalja.

Ovaj će se članak fokusirati na uporan dugogodišnji rad stranke rada u Nizozemskoj, zemlji koja je poznata po svom geografskom položaju, niskoj stopi nezaposlenosti i naravno po visokom standardu života.

>> Pročitajte i ostale članke iz serijala: Laburisti u svijetu

Stabilizacija, reorganizacija, recesija, reforma i slični izrazi nama radnicima uvijek su značili isto - manje novaca na plaći. No uvijek kada su mi uzimali novac rekli su  da je to za moje dobro. I zato im hvala. Jer ja budala sam mislio da oni mene kradu a to zapravo nije točno.  

Domoljublje (kao što smo čuli) je odricanje. Najprije se odrekneš regresa, onda božićnice, poslije plaće a nakon što ti "gazda" iz firme odnese sve što vrijedi onda više nisi domoljub, onda si problem. Nisi za mirovinu no nisi ni za rad. Nekad su Eskimi taj problem efikasno rješavali. Ako nisi za ništa onda si dobar kao zamka za medvjeda i svi sretni.

Za Laburiste bi trenutno glasovalo 3 posto građana!

MEĐU NAJPOPULARNIJIM POLITIČARIMA U HRVATSKOJ NA OSMOME JE MJESTU DRAGUTIN LESAR

Što sve šutnja može biti? Oprezna je šutnja, primjerice, svetinja mudrosti. No, neki šute jer znaju da će kad progovore otkriti svoju ograničenost. Tko šuti je – budala. Antunu Gustavu Matošu pak je čovjek bio najzanimljiviji kada je šutio. Šutnja može biti i posljedica zavjere. Ili cenzure. Uostalom, najgroznije laži često su izrečene šutnjom. Na šutnju medija osuđene su mnoge i te kako značajne javne osobe. Ali trogloditi, ili budale, nisu. Zašto? Jer je vlastima najopasnije kada imaju priliku javno govoriti mudri, pametni, hrabri, školovani, talentirani... Mislite li doista da je neoliberalni zapad – čije najgore karakteristike Hrvatska slijepa plagira i umnaža – u medije katapultirao neobrazovane individue koje su poznate samo po tome što su – poznate?!

Knjiga se može napisati o zaštiti prava radnika danas u Republici Hrvatskoj. Osnovno je, da prava radnika izražena Ustavom i zakonom imaju točno toliku vrijednost, koliko je to pravo moguće ostvariti sudskim putem. Sve ostalo je tek puka deklaracija koja ima vrijednost koliko i legitimitet onog koji ovu činjenicu prešućuje. Vlast prije svega.

LABURISTI U SVIJETU - nova rubrika na www.laburisti.com

Ovdje na stranicama Hrvatskih laburista – Stranke rada svakog ćemo mjeseca opisati kako funkcionira stranka rada u jednoj od svjetskih zemalja. Predstavljati ćemo stranke rada sa kojom Hrvatski laburisti imaju srodne ili identične principe rada i načela i to u cilju javnog predstavljanja koncepta rada kao i unutarnjeg ustroja koji se pokazao kao jedan od najpravednijih i najučinkovitijih u razvoju pravednog društva u kojem se nezakonite radnje kažnjavaju i pošten rad cijeni i nagrađuje.

>> Pročitajte i ostale članke iz serijala: Nizozemski laburisti

Poštovana gospodo, upravljačka strukturo cijenjenoga društva, javljam se na vaš oglas za poziciju domara. Smatram se odgovarajućim kandidatom. Bio sam vrlo predan tijekom obrazovnog procesa poznatog kao osnovna škola. Uspješno sam završio svih osam razreda bez da sam ijedan ponavljao. Moja glava je prazna i u njoj vlada vakuum, tako da sam upio sve što su nas učili. Nakon toga gimnazija je bila luk i voda. Moja prazna glava sve je upijala ali je i dalje ostala žedna. Bio sam prisiljen čitati sa strane da mi glava ne implodira. Tako sam stekao enciklopedijsko znanje iz raznih područja i to me pratilo cijeli život kao usud koji mi je ometao normalan razvoj i uspjeh. U gimnaziji je bilo mnogo lakše nego u osnovnoj školi pa sam to zbavio, kako bi rekli stari Hrvati, summa cum laude.

Od 1. lipnja na snazi je Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima kojeg je donio ministar gospodarstva, rada i poduzetništva a temeljem obaveze iz članka 4. Zakona o radu.

Radi se o vrlo značajnom pravnom aktu provedbe Zakona o radu koji je usput budi rečeno, sukladan EU standardima radnog zakonodavstva.

Pa ipak, veliki broj naših kapitalista, predvođeni svojom udrugom poslodavaca javno protestira protiv nametanja obaveze da o radnicima vode evidenciju propisanu tim Pravilnikom. Idu tako daleko te tvrde da će morati zapošljavati nove službenike radi vođenja te evidencije.

U svim javnim nastupima svi oni su za ulazak Hrvatske u EU. Ali kada Hrvatska u svoj pravni sustav ugradi neko pravilo iz EU, e onda je to nepotrebno aministriranje, nepotrebna birokracija, nametanje novih obaveza... Koristeći svoje medije dižu pravu harangu protiv. Traje to već nekoliko dana. Ne posustaju.